preskoči na sadržaj
Novinarska grupa

ZANIMLJIVO U NAŠOJ ŠKOLI: INTERVJU S MLADIM GLUMCEM FRANKOM PAVIČIĆEM

Napisale: Lara Koprivnjak i Sunčica Sajko, 7. a

 

U srpnju 2019. u pulskoj areni održana je premijera igranog filma Dopunska nastava, redatelja Ivana-Gorana Viteza. Riječ je o napetom filmu u kojem rastavljeni otac želi s kćerkom proslaviti rođendan te spletom okolnosti postane otmičar cijelog njezinog razreda, izbije talačka kriza i sve izmakne kontroli. Jednu od istaknutijih dječjih uloga odglumio je učenik naše škole Franko Pavičić. Odlučili smo ga intervjuirati kako bismo saznali više o njegovom filmskom iskustvu.

 

Otkad se baviš glumom i kako si dobio ulogu u dugometražnom igranom

filmu?

Prije tri godine krenuo sam se baviti glumom u 4 sobe (4 sobe – kreativni laboratorij za djecu i mlade), dobio sam ulogu tako da je redatelj (Ivan-Goran Vitez) došao u moju dramsku grupu i odabrao me. Sada sam u ZKM-u.

O kakvoj je ulozi riječ?

Moj lik je Luka, on je dječak koji ide u 3. b s glavnim likom djevojčicom Fridom. Kada njezin tata otme cijeli razred, on se ponaša pomalo bahato, ali i hrabro.

Kako si se osjećao prvi dan na snimanju?

Pa, kada sam prvi put došao na set, bilo me jako trema i bojao sam se da ću nešto pogriješiti, ali onda, nakon par dana, sve je bilo OK, nije me uopće više bila trema.

Opiši nam neke dijelove snimanja koji su te se posebice dojmili.

Kada su nas lažni policajci oteli i kada smo bili u sportskoj dvorani kao taoci. Te scene smo snimali jedan dan i tada smo se u pauzama snimanja igrali i družili.

Kako je bilo glumiti s nekim poznatim hrvatskim glumcima?

Zapravo nisam glumio s njima, oni su snimali u drugim terminima, osim Janka Popovića Volarića kojeg sam i upoznao. On je jako fora, zabavljao nas je i simpatičan je.

Kako si uskladio snimanje i školu?

To je bilo prošle zime (2018. godine) i morao sam izostati samo jedan dan iz škole zbog probe u drugoj školi.

Jesi li sada poznatiji i popularniji u školi ili je isto kao i prije?

Sve je isto, nisam niti popularniji niti poznatiji, ali me dosta ljudi pitalo jesam li onaj koji je glumio u filmu.

Što kaže tvoja obitelj na tvoju glumu i filmsku karijeru?

Svi su ponosni na mene i potiču me da se nastavim baviti s time, govore mi da dobro glumim.

Želiš li se nastaviti baviti glumom?

Da, želim se nastaviti baviti glumom zato što je zabavna. Također, da se snima tijekom školske godine, ne bih trebao ići u školu:)

Baviš li se još nečime u slobodno vrijeme?

Bavim se glumom u dramskoj grupi, ali ničime više. Trenirao sam nogomet i rukomet, ali odustao sam jer nisam volio treninge.

Kako provodiš vrijeme s prijateljima?

Igramo nogomet i rukomet, družim se s njima, nekada neki prijatelj dođe k meni doma pa prespavamo jedan kod drugoga i tako.

Što ti prijatelji kažu na glumu?

Kažu mi da sam dobro odglumio.        

Kako ti je bilo na premijeri?

Bilo me trema da pred novinarima nešto ne fulam, zato što je sve išlo uživo.

 

Intervju s Frankom bio je doista zanimljiv te smo uživali u razgovoru s njim jer je vrlo veseo i razgovorljiv sugovornik. Nadamo se da će se nastaviti baviti glumom i želimo mu puno uspjeha u tome. Tko zna, možda ga jednog dana ugledamo i na svjetskom crvenom tepihu.

  :: opširnije :: 


objavio: Sanja Lijović  datum: 11. 3. 2020. 16:41

ZANIMLJIVO U NAŠOJ ŠKOLI: MEDVEDGRADSKE MAŽORETKINJE

INTERVJU S UČITELJICOM MATEOM MUŽEK, VODITELJICOM

MEDVEDGRADSKIH MAŽORETKINJA

Napisale: Kaja Čuvalo i Lorena Matijaščić

 

Već nekoliko godina u našoj školi učenice nižih razreda mogu se baviti

zanimljivom slobodnom aktivnošću – mogu postati mažoretkinje. Inicijatorica i

njihova voditeljica, učiteljica Matea Mužek, reći će nam kako je sve počelo.

 

Kad ste se priključili mažoretkinjama?

U 7. razredu,  sa 12 ili 13 godina.

 

Jeste li bili u Zagrebačkim mažoretkinjama? Ako jeste, opišite nam svoje

iskustvo.

Jesam. Bilo je to zanimljivo, ali i naporno iskustvo. Morali smo puno trenirati i

često smo nastupali.

 

Treba li se proći audicija ako želiš biti članica Zagrebačkih mažoretkinja?

Da, na taj način se provjerava koliko netko poznaje ritam i zna li ga povezati s

plesom.

 

Koji su Vam nastupi najdraži?

Najdraži su mi bili nastupi na nogometnim utakmicama.

 

Koje se osobine i vještine razvijaju u tom sportu?

Razvija se bolje poznavanje ritma, suradnja i timski rad, rad koreografija i

povezivanje glazbe s plesom.

 

Znamo da ste se pojavili u televizijskoj emisiji „Sjedni, odličan“, koja

afirmativno prikazuje život i rad hrvatskih učitelja. Kako je proteklo

snimanje?

Snimanje je trajalo cijeli dan, jedan dio sniman je u OŠ Medvedgrad, a drugi dio

na Bundeku. Bilo je jako zanimljivo i drugačije iskustvo.

 

Kako biste privukli zainteresirane za ovaj sport, a možda su još neodlučni?

Mažoretkinje otvaraju puno mogućnosti za budući život, uz odličnu zabavu

možete naučiti puno novih stvari te često putujete i posjećujete različite dijelove

svijeta u kojima imate priliku nastupati.

 

Drago nam je da u našoj školi postoji mogućnost bavljenja tako zabavnim i

pomalo neobičnim sportom te se nadamo da smo ovim intervjuom neke

zainteresirali za njega.

 

  :: opširnije :: 


objavio: Sanja Lijović  datum: 22. 1. 2020. 11:08

MEDO: MOBILITY & EDUCATION DEVELOPED OUTDOORS

Napisale: Karmen Maršanić i Paula Mladić

 

Nedavno je naša škola provela Erasmus+ projekt KA1 mobilnosti za nastavno osoblje. Tim je projektom škola željela postići unapređenje odgojno-obrazovnog rada stručnim usavršavanjem. Sudionici su projekta učitelji Marina Hadžiomerović, Irena Kaliman, Martina Končić, Nika Končurat, Mate Pavlešić, Jasna Serdar, Josipa Križanac kao voditeljica projekta te pedagoginja Vedrana Kurjan Manestar kao koordinatorica. Kako bismo saznali nešto više o projektu, razgovarali smo s pedagoginjom Vedranom Kurjan Manestar.

 

Kako je došlo do provođenja projekta te koji su njegovi ciljevi?

Prije svega, naša škola nikada nije bila uključena u neki europski projekt. U njemu sudjeluju učitelji kako bi mogli stečeno znanje primijeniti u nastavi. Kada smo tražili od učenika da izraze svoje mišljenje o nekim aspektima rada škole, pokazalo se da bi trebalo raditi na unapređenju procesa poučavanja i zato je došlo do spomenutog projekta koji naglasak stavlja upravo na stjecanje tih kompetencija.

 

Jeste li zadovoljni s prvim rezultatima i jeste li već nešto primijenili u radu?

Rezultati su dobri te su potaknuli veći broj profesora da se uključe kako bi nastava bila još zanimljivija.

 

Što su prednosti, a što nedostatci projekta?

Prednosti su da škola napreduje po pitanju nastave i po pitanju odnosa s učenicima. Ostvarilo se puno novih projekata, poput Potok Črnomerec, Tjedan mobilnosti i Digitalni herbarij, čija je svrha povezivanje škole sa životom – da učenici iziđu iz škole, upoznaju zajednicu u kojoj žive  te primijene svoja znanja u rješavanju konkretnih problema. Nedostatkom smatram previše pisanja, anketa i papirologije.

 

Kako su izgledale edukacije?

Profesori su imali predavanja u raznim državama, u Francuskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji… Bilo je predavanja i radionica na kojima su učili kako kreirati projektnu te izvanučioničnu nastavu ili kako upotrijebiti igru u nastavi.

 

Osim sudjelovanja u projektima možete li nam objasniti od čega se još sastoji posao školskog pedagoga?

Nešto općenito bilo bi unapređenje odgojno-obrazovnih procesa u školi, ali ima i mnogih drugih poslova – rješavanje sukoba, radionice o vježbanju životnih vještina, predavanja za profesore, ostalo je uglavnom nezanimljivo (papirologija, ispunjavanje tablica …).

 

Čuli smo da se bavite i plesom, kako ste to povezali s poslom?

Prije nisam ni znala da mogu spojiti ples, psihologiju i rad s djecom. Počela sam to primjenjivati s mlađim uzrastima, no kasnije i sa starijima.

 

I za kraj, kratko se osvrnite na dosadašnji rad u Erasmusu+.

Mislim da smo možda ipak uzeli prevelik zalogaj pa smo puno toga morali naknadno odraditi. Smatram da bismo sljedeći put mogli napraviti neki manji projekt, s manje profesora, ali bismo uključili i učenike.

 

Na kraju možemo zaključiti da je Erasmus + projekt pozitivno utjecao na nastavu, no da bi rezultati bili uočljiviji, bilo bi dobro uključiti se u još nekoliko EU projekata.

  :: opširnije :: 


objavio: Sanja Lijović  datum: 21. 1. 2020. 10:25

SVJETSKI DAN PLESA

Piše: Marija Kostelac, 8. c

13. svibnja, sada već tradicionalno povodom Dana škole, obilježili smo Svjetski dan plesa. Program je trajao punih dva sata, no vrijeme je proletjelo. Na samom početku  zbor je otpjevao nekoliko ulomaka najpoznatijih i omiljenih pjesama iz Disneyjevih animiranih filmova. Iznenađenje je bio solistički nastup i nekih učitelja, što se publici posebice svidjelo pa je atmosfera bila odlična i publika je zaplesala. Krenuo je potom natjecateljski dio, moglo se prijaviti za natjecanje u pjevanju ili plesu. Iako su većinom nastupali učenici mlađe generacije, potpuno su nadmašili sva naša očekivanja. Vidjeli smo brojne brižno pripremljene koreografije, ali i čuli lijepo otpjevane pjesme, osim engleskih čak je otpjevana i jedna na španjolskom! U plesnome dijelu izvodile su se akrobacije i špage kao od šale.Vidjelo se da su kandidati dali sve od sebe kako bi nas impresionirali. Nastupi su se redali jedan za drugim, moglo se vidjeti nervozno lice idućeg natjecatelja, kao i zadovoljna lica onih koji su već nastupali. Žiri nije imao lagan zadatak! Dok je ocjenjivan rad svakog izvođača, a da bi se održala pažnja publike, nastupile su školske mažoretkinje izvodeći koreografije koje su vrijedno vježbale cijele godine. Mogli ste ih vidjeti na probama u školskom predvorju. Plesne skupine Svjetlost u pokretu  i Osmijeh, čije su članice mnoge naše učenice, također su pokazale svoj zavidan repertoar, a posebnu pohvalu treba uputiti šarenilu kostima. Na vrhuncu iščekivanja žiri je proglasio pobjednike. Prvo mjesto u pjevanju osvojila je učenica iz 6. c, koja je sve oborila s nogu  poznatom pjesmom Celine Dion My heart will go on. Prvo mjesto u plesu osvojile su djevojčice iz 3. a razreda. Čestitke upućujemo ne samo njima nego i svim sudionicima programa. Program je došao kraju, a nama se nametnuo zaključak da je ovdje svaki Dan škole poseban. Iza svakog takvog dana stoji puno truda, rada i priprema učenika i učitelja. Svi daju sve od sebe kako bi što bolje promovirali svoju školu te njezin uspjeh. Lijepo je vidjeti da publika cijeni sav uložen trud i da se svake  godine odazove u velikom broju.

Svake godine ponovno iščekujemo idući Dan škole!

  :: opširnije :: 


objavio: Sanja Lijović  datum: 13. 6. 2019. 11:52

INTERVJU S LANOM ŠVARBIĆ, SPORTAŠICOM U VRLO NEOBIČNOJ DISCIPLINI - BRZOM HODANJU!

Razgovarale: Ema Firšt i Marija Sajko, 8. b

 

Kada vam netko spomene hodanje, na što pomislite? Na način kretanja s jednog mjesta na drugo? Kako ste došli u školu kad vam pobjegne autobus ili nemate prijevoz? A brzo hodanje? Sve isto, samo ubrzano? Jeste li znali da postoji atletska disciplina koja se zove brzo hodanje? Upravo tom disciplinom bavi se protagonistica naše priče, Lana Švarbić, učenica osmog razreda Osnovne škole Medvedgrad.

Lana, kako si i kada saznala za brzo hodanje?

Profesor Tjelesnog prepoznao me kao brzog trkača i preporučio mi da se bavim atletikom, zapravo, zahvaljujući njemu počela sam trenirati.  Prvo sam krenula s trčanjem, a onda su me prebacili na brzo hodanje.

Je li ti se brzo hodanje odmah svidjelo?

Ne, nije, bilo mi je neobično, no rekla sam treneru da ne želim odustati i sada mi je drago što sam tako odlučila.

Kada si počela trenirati?

Počela sam prije godinu i pol.

Imaš li neki uzor koji te inspirira da napreduješ?

Jedna cura u mojoj grupi napravila je normu za svjetsko prvenstvo na 50 km i ona je moj uzor.

Koliko ima natjecateljskih kategorija  i u kojoj se ti natječeš?

Postoji 6 kategorija, a ja sam u starijim kadetkinjama iako sam se ove godine natjecala i u starijoj kategoriji mlađih juniora. Što sam starija, idem u višu kategoriju.

Koliko puta tjedno ideš na treninge i koliko traju?

Pokušavam ići na 4 ili 5 treninga tjedno, traju nešto preko sat vremena, ali sve ovisi o školi i obavezama.

Kada počinju natjecanja?

Sezona se otvara u siječnju s dvoranskim natjecanjima i svako malo se održavaju. Neki dan sudjelovala sam na natjecanju na 3 km i osvojila prvo mjesto.

Koliko se djece bavi ovim sportom?

Vrlo malo, zato što je disciplina teška, iako se ne čini tako, najčešće 4 trkača po

utrci. Ima puno pravila (svakih šest metara promatra vas sudac koji pazi hodate li

ispravno i jeste li slučajno počeli trčati). Manja konkurencija i nije tako loša, lakše

uđeš u reprezentaciju. Meni je malo nedostajalo.

Postoje li nekakve idealne proporcije tijela kako bi atletičar bio što uspješniji u brzom hodanju?

Ne postoje određene proporcije tijela, ali ne smiješ imati višak kilograma.

Tko ti je najveća konkurencija?

Kao najveću konkurenciju doživljavam jednu curu iz Dinama, koja često bude na

početku kolone od samog početka utrke te je izuzetno brza.

Jesi li ikada htjela odustati i ako jesi što te navelo da nastaviš s treninzima?

Htjela sam odustati jer je teško usklađivati školske obaveze i treninge, treninzi su 4 do 5 puta tjedno pa zna biti naporno. Ali, koliko god mi bilo teško, volim taj sport i to me uvijek najviše motivira za dalje.

Tvoja najveća priznanja?

Najveća priznanja su titula prvakinje Hrvatske na 3 km, osvajanje drugog mjesta na natjecanju u Mađarskoj na 3 km, rekord u cestovnom hodanju na 3 km, na dvoranskom natjecanju bila sam druga u kategoriji mlađih juniora na 3 km.

Kako usklađuješ treninge i školu?

Teško usklađujem školu i treninge, naporno je, ali s dobrom organizacijom i odricanjem od mobitela može se sve.

Misao za kraj?

Ništa posebno, samo da sam jako sretna što se bavim ovim sportom, zbog njega sam stekla samopouzdanje, pomogao mi je da se otvorim i budem manje stidljiva.

 

Evo što je o Lani rekao njezin trener dr. sc. Krešimir Jurlin:

„Lana trenira atletiku razmjerno kratko – nepune dvije godine. Profesor Firšt je

prepoznao njezin talent za atletiku iako na prvom školskom natjecanju u svibnju

2017. godine nije bila posebno uspješna. Slično je bilo i s atletskim

natjecanjima, gdje na prva tri nastupa nije osvojila medalju. Ipak, nije posustala

nego je s puno truda ostvarila lijepe uspjehe – drugo mjesto na mitingu u

Mađarskoj te dvaput zaredom pobjedu na državnom prvenstvu za kadetkinje.

Pritom treba naglasiti da u našem klubu za njezinu dob ne postavljamo

velike rezultatske izazove, nego se provode raznovrsni sadržaji s ciljem usvajanja

vještine pokreta i stjecanja opće kondicije. Iskustvo je pokazalo da je za uspjeh u

sportu najvažnije trenirati redovito i s veseljem. Lana je dobroćudna djevojka,

otvorena i iskrena, ali je i vrijedna „radilica“ pa mi u Atletskom klubu Agram s

posebnim zadovoljstvom podržavamo i pratimo njezin sportski i životni razvoj."

 

Lana, hvala ti na razgovoru i budi sigurna da navijamo za tebe!

 

  :: opširnije :: 


objavio: Sanja Lijović  datum: 10. 5. 2019. 12:34
» Arhiva naših vijesti    
 


CRNA KRALJICA NA KRALJIČINOM ZDENCU

Znate li da smo vidjeli Crnu Kraljicu na Kraljičinom zdencu? Kraljičin je zdenac izvor pitke vode potoka Kraljevca, a nalazi se na nadmorskoj visini od 529 metara. Ime je dobio po glasovitoj medvedgradskoj Crnoj Kraljici koja je u prvoj polovici 19. stoljeća ovdje imala svoj majur. Pretpostavlja se da je ona bila Barbara Celjska, supruga ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Život ove žene iznimne ljepote bio je razuzdan i poročan, bavila se alkemijom i voljela se odijevati u crno zbog čega je u hrvatskom narodu ostala zapamćena kao Crna Kraljica.

S kime smo se zapravo susreli? Budući da javna ustanova Park prirode Medvednica i Rotary klub Zagreb-Medvedgrad organiziraju obnovu Kraljičinog zdenca, tom su prigodom članovi Družbe vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice odigrali igrokaz Crna Kraljica. Udruga djeluje već deset godina na prostorima Lijepe Naše, a i šire. Najstarija su takva skupina u Hrvatskoj, a osim njih danas postoji još pet takvih udruga. Kostime za svoje nastupe izrađuju sami i uz pomoć prijatelja, a metalne su oklope naručili iz Češke. U igrokazu smo imali priliku vidjeti jedan isječak iz Barbarine svakodnevice. Kako bi dokazala svoju snagu i okrutnost, ona mačem ubija dva viteza koja su joj se pokušala suprotstaviti. Mi smo se gledajući ovaj igrokaz uvjerili u moć Crne Kraljice, ali nje se danas više ne trebamo bojati. Možemo slobodno i bezbrižno šetati šumom i uz žubor njezina zdenca uživati u ljepoti prirode.

Priloženi dokumenti:
Muci li te nesto final.ppt

 
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


 


 

 



 


 


 


 

 


 

 


 

 


 


 

 





preskoči na navigaciju