preskoči na sadržaj
Povijest

 

Od 1. rujna 1963. do danas mnogo je ljudi i događaja obilježilo našu školu. Na svom osnutku škola je nazvana po Nikoli Luketiću Kozarčaninu, zagrebačkom učitelju, koji je poginuo u 2. svjetskom ratu kao partizanski borac. Škola je tada imala osam učionica i dva kabineta za praktičnu nastavu. Od samog početka postojao je problem pomankanja prostora s kojim se suočavamo i danas.

 

 

Nakon četrnaest godina rada, 1977. godine, započeta je dogradnja školske zgrade. Tih godina broj učenika kretao se između 650 i 700. Tijekom toga desetljeća dovršena je i gradnja školske sportske dvorane. U osamdesetim godinama prošloga stoljeća mnogo se radi na uređenju školskog okoliša i dvorišta. Akcija pod nazivom "Svaki razred - jedna sadnica" ujedinila je učenike, roditelje i učitelje, a rezultati toga vidljivi su i danas. Na ukrasnom drveću oko naše škole igraju se vjeverice i ptice, dok u proljeće ono postane lijepa pozadina za razredne fotografije.

 

 

Devedesete godine, mračne godine rata donijele su i našoj školi mnogobrojne promjene i probleme. Radi se u otežanim uvjetima, prihvaćamo djecu izbjeglih i prognanih, ali i učenike iz susjednih škola koje su se našle u opasnosti zbog blizine vojarne na Črnomercu. Organiziraju se humanitarne akcije, šalje se pomoć u Bosnu i Hercegovinu, također zahvaćenu ratnim razaranjima. Nastava se ipak odvija, u teškim uvjetima, ali redovito. Od 1995. godine završetkom Domovinskog rata svi s novim optimizmom gledamo u budućnost. Školske godine 1996./1997. otvoreno je školsko igralište. Kraj stoljeća naša škola doživljava kao dama u najboljim godinama.

 

 

Od 1998. godine, školu uspješno vodi prof. Blaženka Gašljević, nekad pedagoginja naše škole. U njezinom mandatu mnogo je učinjeno. U posljednjih desetak godina svi zaposlenici škole, a naročito ravnateljica intenzivno rade na poboljšanju uvjeta rada i života u školi. Otvorena je i suvremeno opremljena učionica informatike. Obnovlljena je stolarija na dijelu učionica i kabineta kao i sanitarni čvorovi. Iako je zgrada škole bila predviđena za rušenje, još nismo dočekali vijesti o tome. Radimo dalje, nadamo se i priželjkujemo.

 

 

50 godina postojanja i malo je i mnogo. Škola kao ustanova nije sama sebi svrhom. Sve što se u njoj događa, ljudi koji ostave trag, učenici koji u njoj borave čine njezino postojanje posebnim, potrebnim i svrhovitim

Liljana Facko, prof. hrv. jezika




 
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji


 


 

 



 


 


 


 

 


 

 


 

 


 





preskoči na navigaciju